недеља, 15. фебруар 2015.

Prva berberska radnja u Novom Sadu

 Obećala sam u naslovu da će ovde biti i ponešto što ima veze samo samnom a vrlo malo sa psihologijom. Pošto je konkurs na koji sam ovu priču poslala istekao ja ću je objaviti ovde. Sa jedinom željom da moj deda, kroz moje sećanje nekako oživi na trenutke bar u mojoj i mašti drugih ljudi. 
Prva berberska radnja 
Ovo nije priča iz mog kraja, bar ne kraja u kome sam odrasla i nije junak priče sam kraj grada, to odmah da kažem. Ovo je nešto sasvim lično. To je pričao o centru grada Novog Sada gde sam kao mala išla u dedinu berbersku radnju i to je uspomena iz mog detinjstva koju jednostavno moram da ispričam nekom. Okviri i teme mi ionako nikada nisu dobro ležali i uvek su me terali da ih prekoračim, da vidim šta će biti...

Kruške

Kruške




Nikad nisam volela kruške. Nešto mi nije odgovarao ni miris ni ukus ovog voća a tekstura me je posebno odbijala, kao da se svakim zalogajem oslobađalo stotine malih, zrnastih kuglica koje su mi onda grebuckale jezik i nepce. Tako je bilo sve dok jednog dana nisam razumela kruške.